GayGeek’s Stuff for Geeks

A Muddy Good Time

Zbog sada već tradicionalno lošeg line-upa, i ove ste godine na glavne dane InMusic festivala (21. – 23. lipnja, Otok mladosti na zagrebačkom Jarunu) praktično mogli pogledati tek trećinu ili polovinu onoga što se nudilo (izuzetak je bio tek onaj nulti dan, koji svojom ponudom u dosta slučajeva nije opravdao dolazak po lošem vremenu). Najveći problem tog rasporeda izvođača, kao i uvijek, je to što su izvođači na svim pozornicama započinjali svoje nastupe s 15 minuta razlike i nastupali istovremeno, da bi se kasnije dogodilo da ni na jednoj pozornici nema ništa. Uz malo više truda, takve situacije mogle su se izbjeći. Ali dosta prigovaranja o tome, blatu, cijenama hrane i onim ostalim boljkama open air festivala. Ovako je izgledao moj raspored prvog i drugog dana.

Utorak

Bambi Molesters – dobro i uvježbano. Ziheraški odabir koji nije razočarao.  Odslušao kojih pola sata, što je bilo sasvim dovoljno za dobar dojam.

Morcheeba – Oduševljen sam nastupom. Prvo zbog činjenice da Skye Edwards ponovno pjeva u bendu, jer iskreno i ne znam što je Morcheeba radila zadnjih godina bez nje. Velika većina ljudi njezin vokal poistovjećuje s imenom Morcheeba i drago mi je vidjeti da su izgladili kreativna neslaganja zbog kojih su se rastali 2003.  Iako im je ovo bio tek peti nastup zajedno u ovoj turneji, to se ni po čemu ne može zaključiti jer zvuče točno onako kako trebaju. Skye je vesela, nasmiješena i posve uživljena. Izveli su sve stare hitove, od početka, do zadnjeg Blood Like Lemonade. Pjesme s novog albuma su publiku (a priznajem, i mene) pomalo uhvatile nespremne, ali album je izašao tek dva tjedna prije. I iako se Ross Godfrey zajebavao, slažem se da je totalno seksi vidjeti frajera drugom frajeru na ramenima

Audio Bullys - kratko poslušao sa sigurne udaljenosti. Croatia, Yeah, 2010, Audio Bullys, Yeah i tako nekoliko puta.  Ozvučenjenje (odnosno njihovi duboki basovi) zvučali su jako čudno ako ste bili udaljeni od pozornice ili sa strane. Nota bene: nisam prevelik ljubitelj takve kombinacije garagea, hip-hopa i elektronike.

LCD Soundsystem – takav je kakav je, bilo je točno onako kako sam očekivao. Murphy se doima jednako blentavo i simpatično uživo kao i u spotovima. Iako ovlaš pratim njegovu diskografiju, našao sam se u nekoliko pjesama i čuo skoro sve što znam. Može proć.

!!! – Kao što sam njima bio prije dvije godine i ludo se zabavio, tako sam znao što očekivati i ove godine i odabrao !!! u nadi da ću čuti štogod s novoga albuma. Tako je i bilo, okosnica nastupa bile su nove stvari, a upotpunjen je najvećim hitovima s prethodnih albuma. Neke cure iz prvog reda tražile su “Break in Case of Anything”, na što im je Nic objasnio da je kritika složna da im je to najlošija stvar i da je uopće ne znaju odsvirati uživo. Uz par takvih upadica i zajebancija na račun Billyja Idola atmosfera je bila na nivou, a ostalo je i dosta ljudi na njima. Zamjeram im samo jednu stvar koju sam im zamjerao i u prošlom nastupu – svirali su točno sat vremena, u minutu, i nisu se nikako dali nagovoriti na bis.

Pendulum – Zakasnio sam zbog !!! na Pendulum, ali i oni su nešto kasnili u startu, pa sam imao prilku odslušati dobar dio njihovog nastupa, uključujući i one najveće hitove zbog kojih su se i postali prepoznatljivi široj publici. Svidjelo mi se to što sam čuo, a publika pred tim najizdvojenijim i najblatnijim stageom bila je, čini mi se,  i najživlja.

Srijeda

Broken Social Scene – Zanimljiv glazbeni kolektiv kod kojega tijekom nastupa nikada ne znate tko će završiti na kojem instrumentu i tko će preuzeti glavni vokal. Napravili su presjek svih svojih albuma. Zgodan kanadski indie-post-rock uz debelu dozu homoerotike u tekstovima koje piše Kevin Drew.

Caribou - nažalost, poslušao tek usput, ali ono što sam čuo zvučalo je dobro. Odabir termina ih je prilično zaribao.

The Flaming Lips – napravili su šou (ili cirkus) u pravom smislu te riječi. Ali bilo je tu i glazbe, starih hitova, novih hitova, akustičnih verzija i dosta priče između pjesama. Coyne je dobacio da je publika bila previše nenapušena za njihove pojmove, ali da mu je jasno kako iza toga stoje zakonski razlozi. Sklon sam se složiti.

New Young Pony Club – čuo jednu pjesmu. Šteta, stvarno šteta što nisu imali termin koji se nije preklapao s…

Flogging Molly – Spektakularan, energičan i eksplozivan završetak festivala. Količina energije s kojom dečki izlaze na pozornicu i nastupaju zapanjujuća je. Znaju podići publiku na noge, a bogme i na glave i izbacuju gotovo neprekinut niz pjesama. Svaka čast, po meni najbolji nastup toga dana.

Toliko o ovogodišnjem InMusicu. Očekivano, sve bolji i jači izbor izvođača. Za idući priželjkujem neko doista veliko i aktualno festivalsko ime za headlinera, ako može neko koje nije nastupalo netom prije u Zagrebu ili vrhunac slave pronašlo u (pret)prošlom desetljeću. Hm, koliko je ono prošlo od Musea u Zagrebu?

Vratio nam se Nathan Drake…

Opametio se nije. Naravno, da je izvukao kakvu pouku iz svega što je preživio u pustolovini oko blaga Sir Francisa Drakea i jednom za svagda naučio da svi planovi za siguran i lak dolazak do blaga neumitno završe katastrofom, Uncharted 2: Among Thieves bila bi iznimno dosadna igra. Ekipa Naughty Doga ozbiljno je shvatila svoj zadatak i zahtjeve koju će pred njih postaviti igrači prve igre i odgovorila na najbolji mogući način – izvrsnom igrom koja je uspjela unaprijediti izvornu formulu, napravivši još bolji ‘film’.

Nathan ovoga puta ide u potragu za draguljem Cintamani, koji ga treba dovesti do mitskog budističkog kraljevstva, Shambhale. Istu namjeru ima i ovovjeki pandan nacistima Indiane Jonesa, manijak i ratni zločinac Zoran Lazarević, a ostatak priče uglavnom možete rekonstruirati i sami na temelju tih nekoliko detalja. U slikovnicu još samo umetnite napucavanja sa zlikovcima, podosta vandaliziranja spomenika kulture, malo društveno opasnih radnji, povremeno protupravno pribavljanje koristi, nadnaravne stvorove, te ljubavni trokut, i dobit ćete priču koja je odlična unatoč svojim sastavnim dijelovima.

S tehničke strane, Uncharted 2 je pažljivo ispoliran i doveden do savršenstva. Grafika je prekrasna, kamera funkcionira besprijekorno i ima snažan filmski štih. Voda je out, snijeg i lepršave zastavice su in. Od konkretnih promjena u odnosu na jedinicu, korisna je novost ciljnik na ekranu koji se pojavljuje kada Nate puca iz zaklona ili u pokretu koji znatno olakšava pucanje, a tu su par novih komada vrlo razornog oružja i zabrinjavajuća količina eksplozivnih plinskih spremnika na ulicama. Nateova famozna bilježnica koja je u prvome dijelu služila tek par puta za rješavanje zagonetki sada ima znatno više stranica korisnih i beskorisnih črčkarija i memorabilija, a tijekom igre dobivate i nove stranice.

Nate je, ako je to ikako moguće, još zgodniji i (foto)realističniji nego u prvoj igri, a i modeli drugih likova znatno su detaljnije renderirani. Što se tiče glume, to doista ne može biti prigovora, igrane scene filmski su kvalitetno režirane i odglumljene, te vjerno preslikane u igru. Način na koji je motion capture izveden nije standardna praksa u razvoju video igara, ali u ovome slučaju predstavlja ogromnu prednost i čini interakcije glumaca puno prirodnijima i uvjerljivijima nego slučaju kada glumci koji sinkroniziraju likove sjede u kabini sa scenarijem i samo čitaju svoje rečenice uz upute redatelja. Developeri su stavili značajan naglasak na to u press materijalima, no posve opravdano. Najbolja zajebancija uvijek se postiže spontano. Kemije ima na vjedra, ali kada spojite Claudiu Black koja bi mogla imati kemiju s trulim komadom drveta i genijalnog Nolana Northa za kojeg je lakše prebrojati hit igre u kojima ne igra, drugo se ne može ni očekivati. Northov Drake djeluje prirodno i kada razmjenjuje doskočice s Harryjem Flynnom i kada se vere po tibetanskim hramovima s Tenzinom, koji ne govori ni riječ engleskoga.

U članku o Unchartedu: Drake’s Fortune izrazio sam želju vidjeti da i ovaj lik počnu eksploatirati na ponižavajući način na koji to čine Lari Croft, ali odgovor u Among Thieves došao je u obliku još deblje zimske jakne i povremenih vlažnih traperica koje su ionako bile prisutne u prvome dijelu. Za treći dio u serijalu, stoga, očekujem samo da bude dobar kao ovaj, ili bolji. Ako se Nate bez majice na neki način uklopi u radnju, neće mi smetati.