GayGeek’s Stuff for Geeks

It’s a gay, gay world…

Nastavljamo serijal knjižnih znanstvenofantastičnih preporuka nagrađivanim romanom iz 1974. godine.

Najatraktivnija varijanta naslovnice, paperback iz 2003.

Junak romana The Forever War je William Mandella, student regrutiran u elitne vojne snage UN-a, okupljene kako bi se borile protiv “vanjskog neprijatelja,” Tauranaca, izvanzemaljske vrste koja je iznenada počela napadati brodove kolonista. Vojne jedinice sačinjene su od elitnih novaka; svi s IQ-om preko 150, visokoobrazovani, zdravi i sposobni – ujedno i svi regrutirani protiv svoje volje kako bi glumili topovsko meso. Do svojih odredišta putuju crvotočinama, kolapsarima, koji im omogućuju prelazak stotine svjetlosnih godina u djeliću sekunde, no to uzrokuje još jedan fenomen zbog kojega se, kako im je rečeno, nikada neće moći vratiti kući – dok se nalaze u kolapsaru, u ostatku svemira vrijeme normalno prolazi i između Mandellinih kampanja na Zemlji prolaze deseci, stotine i na kraju tisuće godina.

Prvi zadatak vojnika Mandelle, koji je “izvidničkog” karaktera i rezultira pokoljem Tauranaca, traje tek nekoliko mjeseci, ali kada se kao veteran vraća na Zemlju, ondje je proteklo mnogo godina i saznaje da je društvo prošlo kroz ogromne promjene: nakon svjetskih ratova za hranu uzrokovanih prenapučenošću, svjetska vlada potiče homoseksualnost, a on i njegovi suborci nađu se izgubljeni u novome društvu i klasnim promjenama. Većina veterana vraća se u vojsku, kako bi pobjegli od situacije u kojoj su se našli.

S nastavkom svoje vojne karijere, Mandella proživljava četiri godine u vojsci sa svog subjektivnog stanovišta i gubi posljednje veze sa svijetom koji poznaje (uključujući i suborkinju/ljubavnicu Marygay): postaje ‘najstariji’ živući vojnik i kao takav dobiva zapovjedništvo – vojnici kojima zapovijeda su iz njemu daleke budućnosti, etnicitet im je gotovo izbrisan, međusobno razgovaraju jezikom koji on ne razumije i svi do jednog su homoseksualci. I u toj situaciji, Mandella je prisiljen osloniti se na puku sreću kako bi preživio.

I sada objašnjenje zašto i kako… Knjigu sam kupio na preporuku, stavio je na stranu i prilikom prvog višesatnog putovanja odlučio ponijeti sa sobom da si prikratim vrijeme. Kad sam malo pozornije pročitao kratak sadržaj, bio sam razočaran – ratna tematika, autor piše o svojim iskustvima iz Vijetnama. Ne, ovo definitivno nije relevantno mojim interesima. No kad sam zaključio da mi je alternativa sjediti u vlaku četiri sata bez mp3 playera i glumiti laku metu blagoglagoljivim starcima i pohotnim jarcima, dao sam se u čitanje. Nakon prvog poglavlja promijenio sam mišljenje; nakon drugoga bilo mi je žao što moram prekinuti s čitanjem.

Vječni rat primjer je prljavog, ratnog, muškog SF-a, roman koji u rukama drži lasersku pušketinu, a u ustima cigaru dok trči kroz redove neprijatelja i nemilice ih taraca. Naravno, ovo opisuje roman. Glavni junak romana, s druge strane, posve je drugačiji lik, protiv svoje volje ubačen u odvratnu situaciju u kojoj on nevoljko sluša naredbe drugih, lik koji nema ambicija i koji dobiva čin samo zato jer ga nema tko drugi dobiti, lik koji ostaje živ zahvaljujući svojoj nevjerojatnoj sreći, a manje zahvaljujući iznimnim sposobnostima koje posjeduje.

Knjigu, nažalost, nećete nigdje naći na hrvatskom (eventualno na srpskom, ako negdje pronađete Monolit 3), ali novelu Junak, koja je prethodila romanu i koju je Haldeman kasnije uključio kao prvi dio Vječnog rata možete u hrvatskom prijevodu naći u Monolithu 6 u izdanju Zagrebačke naklade.

Joe Haldeman

The Forever War najpoznatiji je Haldemanov roman, nagrađen Nebulom i Hugom, ali Haldeman u svojoj bibliografiji ima velik broj romana i novela, uključujući i svojevrsne nastavke Vječnog rata: Forever Free i Forever Peace, zatim par Star Trek romana te scenarij za niskobudžetni mecha SF film Robot Jox iz 1990, koji mi je bio strašno kul kada mi je bilo dvanaest godina, ali sada se bojim provjeriti na što to liči. Nisam baš siguran da golemi roboti djeluju jednako fascinantno kao što su tada djelovali.

Naslovnica DVD izdanja RobotJoxa

Obavezni homoerotski elementi zamaskirani kao boks u uskim tajicama

Lift me to the moon…

Dingilijada Davida Gerrolda sastoji se od tri knjige – Jumping Off the Planet (2000), Bouncing Off the Moon (2001) i Leaping to the Stars (2002). U središtu radnje je disfunkcionalna obitelj Dingillian – razvedeni roditelji i trojica braće: Bobby (8), Douglas (17) i Charles (13), koji je pripovjedač. Djeca žive s majkom u sirotinjskoj četvrti, Charles/Chigger je tipični buntovni tinejdžer, stariji brat (kojega naziva čudakom) je klasični geek, a mlađi brat je razmaženo derište. Jedini Chiggerov način bijega od stvarnosti je staviti slušalice na glavu i uživati u glazbi.

Kada mu otac za jedno od njihovih druženja predloži put na mjesec, Chigger reagira u maniri ljutitog adolescenta – sumnjičavo, sarkastično i ogorčeno, ali i zainteresirano. The Line, orbitalno dizalo koje ih treba odvesti u svemir, put je za bijeg s prenapučenog planeta rezerviran samo za bogate ili ljude koji su se zadužili radnim ugovorom s nekom od svemirskih kolonija. Chigger se neprestano svađa s ocem i braćom, a tijekom putovanja na vidjelo izlaze brojne obiteljske tajne. Njihov otac, uz to, ima i skrivene motive za putovanje i ne otkriva odmah svojim sinovima prave namjere, a ono što će se dogoditi potaknuto njihovim radnjama imat će nesagledive posljedice ne samo na obitelj, već cijelu Zemlju, Mjesec i svemirske kolonije. Kao što naslovi dijelova trilogije sugeriraju, u prvome nastavku obitelj napušta planet, u drugome se nalazi na Mjesecu, a u posljednjem nastavku će se otisnuti k zvijezdama.

Dingilijada je žanrovski određena kao SF, a ciljna publika su “young adults“, odnosno tinejdžeri. U ovome slučaju SF je definitivno znanstvena fantastika, a ne samo spekulativna fikcija, jer je trilogija prepuna “hard SF-a”, mnoštva uvjerljivih i razrađenih tehničkih detalja – Gerrold potanko opisuje način funkcioniranja orbitalnog dizala, geopolitičku situaciju i detalje o životu na Mjesecu. Priča je zanimljiva, napeta i sadržajno uravnotežena, s brojnim prevratima, akcijskim dijelovima i opasnim situacijama.

I ovo bi s moga gledišta bila jedna obična esef trilogija, da mi nije privukla interes činjenicom da je najstariji brat, Douglas, ne samo geek, već gej geek (majka im je, uzgred, biseksualka). Povrh toga, Gerrold se dotiče i homoseksualnosti kao jedne metode reguliranja prenapučenosti zemlje (neke države nude stipendije za školovanje u zamjenu za rechannelling odnosno dragovoljno prebacivanje na homoseksualnost), a vrlo realistično predviđa i opstanak zadrtih vjerskih skupina koje su spremne na sve.

Autor David Gerrold vjerojatno je najpoznatiji po svojim starijim romanima - The Man Who Folded Himself iz 1973 koji se bavi putovanjem kroz vrijeme i When HARLIE Was One iz 1972 koji istražuje odnos umjetne inteligencije sa svojim tvorcima.

Gerrold je svoju karijeru započeo slanjem ideja za Star Trek epizode, producenti su prepoznali njegov talent i jedna ideja je bila prihvaćena – prema njegovom scenariju snimljena je epizoda “Nevolje s Triblovima” koja slovi za jednu od najboljih epizoda originalne serije.  Karijeru je nastavio pišući scenarije za Star Trek, a kasnije i za  serije Sliders, Land of the Lost, Babylon 5 i Zonu sumraka. Napisao je i nekoliko Star Trek romana, ali njegov scenaristički angažman na Treku završio 1987. s Novom generacijom.

Za Novu generaciju napisao je scenarij za epizodu “Krv i vatra” koja je sadržavala metaforu za pandemiju AIDS-a i trebala prikazati prvi gay par u Trek svemiru, ali epizoda nikada nije snimljena, pa ju je Gerrold naknadno preradio u roman svog Star Wolf serijala. Star Trek: Phase II - fan serija – za svoj peti nastavak odabrao je baš ovu epizodu, korišten je Gerroldov scenarij, a on je i režirao epizodu koja bi u jesen 2008. trebala biti besplatno dostupna na www.startreknewvoyages.com.

David Gerrold na snimanju Star Trek: Phase II epizode "Blood and Fire"

The Martian Child Gerroldov je polu-autobiografski roman, proširena verzija istoimene novele nagrađene Nebulom i Hugom (objavljene u Futuri 1994. godine pod naslovom “Mali Marsovac”) u kojemu piše o svojim iskustvima samohranog roditelja usvojenog djeteta. Roman je 2007. godine ekraniziran, s Johnom Cusackom u glavnoj ulozi. Za razliku od novele i romana, gdje je jasno da je glavni lik homoseksualac (kao, uostalom, i sam Gerrold), u filmskoj verziji glavni junak je udovac.

S lijeva na desno: Sean Gerrold (Gerroldov usvojeni sin), glumac Bobby Coleman (koji glumi Dennisa u filmu Martian Child), David Gerrold

Gerrold trenutno radi na petome romanu svoga serijala The War Against the Chtorr, naslovljenome “A Method for Madness”.