GayGeek’s Stuff for Geeks

ZloGlasan…

Ljeto 2009. bilo je u znaku igara katastrofe otvorenoga tipa i igrom slučaja, dvije su takve igre izišle unutar mjesec dana, Prototype na XBoxu 360, PC-u i PlayStationu 3, te InFamous isključivo na PlayStationu 3. Tema ovog članka je upravo InFamous, koji se pokazao nešto zanimljivijim od konkurencije.  Pojasnit ću ovu tvrdnju u nekoliko točaka.

Na zlu glasu u ovoj je igri Cole McGrath,  dostavljač koji jednoga dana dobije zadatak prenijeti paket koji putem eksplodira, raznese pola otoka (jer gradovi u sandbox igrama uvijek su na otocima povezanim mostovima), a Colea obdari posebnim moćima manipulacije električnom energijom i alergijom na vodu.

Kako uz veliku moć dolaze i veliki klišeji i veliki negativci, za Colea su odjednom zainteresirani različiti veliki igrači, dok se on bavi sitnim zadatcima, istraživanjem uzroka eksplozije, sređivanjem zločestih momaka/nevinih prolaznika i biranjem između puta dobra i zla. Ovo zadnje bi još nekako i funkcioniralo da igra povremeno iz posve nejasnih razloga ne odluči da ste bili zločesti, te bilo puno zanimljivije da dva smjera djelovanja nisu potpuno polarno-suprotna i da se igra svaki puta ne zaustavi kako bi vam Cole putem unutarnjeg monologa objasnio koja je radnja zla, a koja dobra (za one koji nisu sami sposobni razlučiti da je pomaganje ljudima da dođu do hrane dobar čin, a njihovo ubijanje i otimanje sve hrane zao čin).

Na stranu s tim sitnim nelogičnostima, priča je solidna, iako kao i sve ostale priče u zadnje vrijeme predstavlja tek prvo poglavlje u jednoj dužoj trakavici, Coleove moći su dobro zamišljene i odmjerene, a sustav automatskog snimanja kontrolnih točaka dobar, pa nećete morati ponavljati cijeli zadatak ukoliko zabrljate. Sporedni zadatci su umjereno raznoliki  i korisni, jer vam znatno smanjuju broj negativaca u ‘oslobođenim’ područjima. Način kretanja i uspinjanja po zgradama više podsjećaju na Crackdown nego na Protoype, kao i skupljanje krhotina po gradu. Surfanje po električnim vodovima i tračnicama vrlo je originalan i zabavan način brzog kretanja gradom, a uz nadogradnje, to postaje i način da Cole napuni svoje baterije. Statički potisnici su manje korisni od polu-letenja u Prototypeu, ali i bez toga moguće se popeti na sve zgrade u igri, jer na ovaj način morate malo razmišljati o sitnicama iz stvarnoga svijeta poput sile teže i inercije.

Tijekom tridesetak sati igre naišao sam na nekoliko bugova, u jednome se trenutku igra jednostavno zamrzla kod učitavanja zadnje snimljene pozicije, a drugom prilikom Cole je trčeći ulicom jednostavno propao kroz mapu, par sekundi letio kroz ništavilo i u tom trenutku igra ga je odlučila ubiti i vratiti zadnji save.

Dakle, u borbi prsa o prsa, sa sličnom premisom, sličnom mehanikom igre, glavnim antijunacima, iz posve niskih razloga, ja navijam za InFamous. Kako je i Prototype na istoj razini kvalitete i igrivosti, drugi recenzenti imali su neke svoje kriterije za odabir prvaka, a ja ću onda InFamous proglasiti boljim jer Cole McGrath je zgodniji, ne proždire prolaznike, nosi kožnjak i ima bradicu. Naravno, to nije razlog da i onoj drugoj ne date priliku, nećete se razočarati.

Pritisni START za komada

Evo još jedne naoko nepotrebne recenzije godinama stare igre, ali kao i uvijek, imam svoje razloge za to.

Uncharted: Drake’s Fortune objavljena je krajem 2007. godine. Igru je za Sony Computer Entertainment i njihovu igraću konzolu PlayStation 3 razvio američki studio Naughty Dog. Radi se o platformskoj ekskluzivi, i jednoj od rijetkih igara koju ćete naprosto morati kupiti ako imate PS3 ili zbog koje ćete kupiti PS3 ako je želite igrati.

Sama priča drži se nebrojenih predložaka petparačkih pustolovnih romana – junak Nathan Drake, koji je možda potomak Sir Francisa Drakea, pljačkaš grobnica, pronalazi lijes svog navodnog pretka  i ondje njegove zabilješke i mapu do blaga El Dorada. Uz pomoć prijatelja Victora Sullivana i odvažne/uporne novinarke Elene Fisher, Nathan kreće u potragu za legendarnim blagom. I ovaj kratki opis priče jasno ukazuje na ostala srodna djela od kojih Uncharted ponosno posuđuje – filmovi o Indiani Jonesu nameću se očit predložak, kao i šund romani – ali na svu sreću, od svih tih izvora autori su izabrali prave stvari, tako da igra podsjeća na filmski ljetni blockbuster. Način igranja je također amalgam perjanica različitih žanrova, od ruševinskih akrobacija i zagonetki u maniri Lare Croft ili izvjesnog perzijskog princa, do pucačkih dijelova u trećem licu preko ramena s obaveznim zgodno lociranim zaklonima kakve smo viđali u svemu i svačemu nakon Gears of War.

Dakle, pokrili smo što se i kako radi u igri, treba reći nekoliko riječi i o tome kako to sve izgleda. A izgleda – fantastično. Veći dio igre odvija se u u detaljno oslikanoj džungli prepunoj zelenila, potočića i mahovinom obraslih ruševina, ali tu su i stare utvrde, hramovi i samostani s kojih puca doista prekrasan pogled. U igru su ubačeni i obavezna potjera džipom, te par prigoda za korištenje vodenog skutera (u jednom slučaju uzvodno uz brzace).

Animacije likova i njihovih lica su također iznimno uvjerljivi, bez traga botoxa, što u ‘cut-scenama’, što u samoj igri. Za razliku od standardnih junačina u pucačinama, na Nateovom licu lako se da očitati oprez ili strah u trenutcima kada ga netko napada ili puca u njega, a njegove reakcije na nemoguće skokove na liticama znatno su realističnije od hladnokrvnog skakutanja Lare Croft.

Ekipa iz Naughty Doga uspješno je od Nathana Drakea stvorila lik dopadljivog sitnog lopova koji se uspješno drži linije sivoga između crnog i bijelog zahvaljujući trikovima iz prethodnog paragrafa, ali i činjenici da je Nate iznimno zgodan, ali opet u neku ruku prosječan – posebno u usporedbi s nabildanim mrcinama koje zadnjih godina igraju naslovne uloge u najpopularnijim igrama. Na veliku žalost ciljne publike ovoga bloga, od alternativnih kostima za Natea igra nudi tek bijelu majicu s logotipom Naughty Doga, bejzbolsku košulju, ronilačko odijelo iz prvog poglavlja, te nekoliko mogućnosti deformacija (ako želite Serious Natea ili debelog Natea). Malo mi je čudno da mu za trčanje džunglom ne trebaju kratke hlačice, ali valjda postoji razumno objašnjenje i jako dobar razlog koji jeans hlače čini savršenim odabirom za takve aktivnosti. Jedna od stvari koju bih mogao prigovoriti ovoj igri je stroga linearnost i katkada nemaštovito izvedeno ograničenje kretanja, ali bilo bi nepravedno uzeti to za zlo žanru koji i jest pretežno linearan. Čini se da su mjeseci igranja Fallouta 3 u mome slučaju ostavili traga, pa sada od svake igre očekujem da mi dozvoli riješiti svaki problem na najmanje tri načina.

Isti tako, mogli bismo prigovoriti i relativnu kratkoću igre, ali i to je u skladu s očekivanjima za ovaj žanr. Na kraju krajeva, igra ima nekoliko načina da vas natjera da je prođete još koji put (potraga za skrivenim blagom, bonusi) ako vam Nathan Drake nije dovoljan razlog, a posve je izvjesno da je ovo serijal iz kojega ćemo dočekati još nekoliko nastavaka.

Vezano uz te nastavke, Uncharted 2: Among Thieves izlazi u Europi 16. listopada, a o samoj igri sam već pisao. Vjerujem kako će Nate na Himalajama u društvu nove pratilje (Claudia Black) biti još jedna uspješna formula. Jedino sam razočaran jer to znači da će on biti još deblje obučen, no kako ćemo sigurno dobiti i treći nastavak, možemo se uvijek nadati da će se raditi opet o kakvom vrućem dijelu zemaljske kugle, gdje će se naš junak morati presvući u nešto oskudnije. Ako se može Lara Croft na taj način eksploatirati, ne vidim zašto ne bi mogao i Nathan Drake.