Arhiv

Članci s oznakom ‘indie’

Arctic Monkeys u Splitu

16. Srpanj 2009.

Majmunska posla

Nakon preživljenog Rokajfesta 2009., koncertnu sam sezonu odlučio završiti cca 410 automobilskih kilometara dalje, na splitskim Prokurativama gdje su 7. srpnja 2009. svirali Arctic Monkeysi. Za sada, najveća prijeđena kilometraža za koncert od sat i pol, ali mogu reći da se isplatilo.

prokurative

Prokurative, kao standardna lokacija za održavanje koncerata u Splitu, bile su logičan izbor, iako mi se doimaju malo čudnim zbog činjenice da je lokacija usred grada i da apsolutno ništa ne sprečava muktaroše da uštede dvjestotinjak kuna za kartu i muvaju se ispred i oko prostora. To je bila jedna od stvari koja me poprilično zabrinula, jer je u 21 sat pred pozornicom bilo nekoliko stotina ljudi. Situacija se popravila kako je vrijeme prolazilo, na kraju se radilo o preko dvije tisuće ljudi na koncertu, ali ne mogu se oteti dojmu da je još nekoliko stotina koncert slušalo izvana.

arctic-monkeys-split-1

Koncert je počeo nekako rutinski, ali situacija se nakon nekoliko uvodnih stvari popravila. Bilo je i za očekivati da će dečki predstaviti pjesme s nadolazećeg albuma, ali isto tako je bilo za očekivati da će publika podivljati tek na stvari koje dobro zna. A kada su one u pitanju, dobili smo gotovo sve što smo tražili, od I Bet You Look Good on the Dancefloor i Brianstorma do 505 u bisu, meni je osobno zafalio tek Teddy Picker, koji je vjerojatno dao mjesta pjesmama s Humbuga.

arctic-monkeys-split-widearctic-monkeys-split-2

Koncertna publika je uglavnom bila standardno pristojna i dobro je surađivala, ali u cijelom svom koncertnom stažu nisam naišao na paljenje bengalki i baklji u publici. Bit će da se radi o kakvom zalutalom primjerku nogometnog navijača, ali smatram da pirotehnici nije mjesto u gužvama ljudi i da prepipavači na ulazu nisu radili svoj posao. Nema unošenja boca vode, ali ima unošenja opasnih zapaljivih tvari. Pametno. Iskustvo mi govori da se glupe stvari događaju kad glupim ljudima date stvari koje se mogu bacati na pozornicu, što se pokazalo točnim na InMusicu kada je sponzor budalama u publici dao svjetleće štapiće, nakon čega su oni Mobyja gađali istim tim štapićima. Naravno, ovo je bio prvi put da je ikada išta bacano na pozornicu na tom festivalu, ali nakon što je ovogodišnji sponzor postavio tako krasan presedan, siguran sam da neće biti posljednji.

Arctic Monkeys Split

Uglavnom, Arctic Monkeys su nam pružili 90 minuta odlične svirke kojom su podgrijali ionaku vruću splitsku večer. Izbor grada bio je malčice nepraktičan većini fanova iz kontinentalne Hrvatske, ali valjda ćemo ih za koju godinu ponovno vidjeti u sklopu nekog od festivala.

Ovim koncertom i službeno zatvaram svoju ljetnu sezonu koncerata na otvorenom godine, kao i ovu seriju članaka.  Vrijeme je za odmor uz kakvu dobru knjigu.

Autor: Kategorije:Glazba Oznake:, ,

Evripidis, Noa, Znanstvenici i Lykke Li

22. Rujan 2008.

Dance Dance Dance

Evo i drugoga dijela obećanih indie preporuka koje sam započeo u ovome članku. U ovome izdanju to su jedno poznato ime i tri manje poznata  - jedna Šveđanka, šačica Amerikanaca i Britanaca, te jedan španjolski Grk.

With Love and SqualorAmeri su nam dobro poznati We Are Scientists, duhoviti nekadašnji trojac, sada dvojac, koji iza sebe ima dva albuma i hrpu zajebantskih i pokatkada bizarnih spotova, a u slobodno vrijeme uveseljava i internetsku publiku raznoraznim komičnim bljezgarijama i kobasicama na svom Youtube kanalu. Novi je album Brain Thrust Mastery, jedan od singlova je i pjesma Chick Lit u kojoj se dečki nalaze u ulozi grubih, muževnih kauboja.

Lykke Li švedska je pjevačica koja je sa svojim roditeljima proputovala pola zemaljske kugle, a svoj prvi album snimila dok je bila u New Yorku. Njezin je album Youth Novels, kojeg je ljeta predstavila na velikom broju europskih festivala, dogurao do trećeg mjesta švedske top-ljestvice albuma. Pjesma koju preporučujem za početak jednostavno se zove Dance Dance Dance.

Noah and the Whale ime je londonske peteročlane folk rock skupine koja je nedavno izdala svoj glazbeni prvijenac naslovljen Peaceful, The World Lays Me Down. Dosadašnji videospotovi rađeni su u retro stilu, snimani 8mm kamerama i uspješno dočaravaju nostalgičnu atmosferu. Five Years Time uz to ima i nešto zviždanja (zaraznog, kao i ono kod Petera, Bjorna i Johna), a usklađene uniforme, kratke hlačice, sunčane naočale iz osamdesetih i koreografija jednostavno traže Youtube Video Response u kojemu hrpa klinaca pokušava imitirati spot. Pravo je čudo da ga nitko još nije snimio, zapravo.

Evripidis and his TragediesEvripidis Sabatis, Grk u Barceloni, okupio je nekoliko svojih prijatelja glazbenika i osnovao skupinu Evripidis and his Tragedies. U njihovom zvuku vidljivi su utjecaji starijeg popa (a la Beach Boys), ali ima sličnosti i s novijim izvođačima poput Regine Spector ili Magnetic Fieldsa. Evripidis je inače školovani klavirist, ozbiljnog se pjevanja uhvatio kada je prešao na pop glazbu, a projekt opisuje kao kombinaciju do-wopa i kabarea (zapravo je, kaže, namjeravao složiti gej do-wop skupinu, ali je zaključio da cure bolje pjevaju do-wop). Moju najdražu njegovu stvar nisam uspio naći u video izdanju (Ru Ru I’d Love To), ali mp3-ca je besplatno dostupna na last.fm-u. Ubacio sam tu varijantu u ovaj članak, a ako je itko uspio skinuti ili naći cijeli tekst pjesme, zaslužuje piće po izboru jer sam se danima mučio pokušavajući napraviti transkripciju, da bih završio sa hrpom trotočaka i upitnika.

Just a Kleenex – uživo na terasi kafića u Barceloni

Autor: Kategorije:Glazba Oznake:,