InMusic Festival 2009
Open Air festivali 2009 – prvi dio
Još jedan [sponsorname]InMusic Festival je završen, četvrti po redu, i koliko god nas PR bagra uvjeravala, ovo nije bio četvrti timobajlinmjuzikfestival. Ali to su već pojedinosti.
Cijela se stvar odigrala 24. i 25. lipnja 2009. godine na Otoku mladosti u sklopu zagrebačkog Jaruna, s programom od 17h do ranih jutarnjih sati na tri pozornice i nekoliko šatora: glavnoj pozornici za headlinere, sporednoj pozornici za ostale izvođače, daleko izdvojenoj pozornici za metalce, šatoru za rock program iza 1h u noći, drugom šatoru s DJ programom, te nekom vrstom tora za silent party.
Ovogodišnji mađenta sponzor pošteno je odriješio kesu i doveo lajnap izvođača koje kradu drugim festivalima, a ne vade iz nekave naftalinske kutije. Ali, naravno, nisu sponzori tu da se razbacuju novcem, već da zarade na sponzorstvu, što kroz iritantne reklamne zone na festivalu, spamiranja kolektivne svijesti imenom firme u nazivu festivala i suludim cijenama ulaznica za nestudente i pospance, a vjerujem da će se dići i pristojna provizija na onim vražjim bonovima s kojim se hrana u krugu festivala kupovala po popularnim cijenama koje se dobivaju množenjem redovne cijene s 2 (35 kn za kebab ili 25 kn za sendvič čista je pljačka).
Jedna od stvari koju mogu istaknuti kao pozitivnu je nešto razumniji odabir datuma održavanja festivala. InMusic ima lošu povijest odabira termina funkcijom slučajnog odabira u vremenu od lipnja do kolovoza, ali ove su se godine dobro sjetili iskoristiti državni praznik i potencijalni produljeni vikend.
Ali prijeđimo mi na izvođače, onih nekoliko zbog kojih sam na kraju krajeva i išao na taj festival, te onih koje sam usput vidio i čuo.
U ovu drugu kategoriju spada Kraftwerk, nastup koji me iznimno zabavio kad sam zaključio da se četvorka s pozornice u sv0m ‘živom’ nastupu bez većeg gubitka kvalitete može zamijeniti lutkama iz izloga i CD-playerom. Možda ne razumijem tu vrstu umjetnosti, ali više volim vidjeti kada se izvođači malo više potrude kako bi zabavili svoju publiku. Ljudi koji stoje i nabadaju po sintiću ili kompu ne odgovaraju tom opisu.
DJ-evi se tradicionalno nešto više trude oko svoje publike, ali onima na silent partyju trud se doimao jalovim jer je u danome trenutku njih troje sviralo za šačicu publike odvojene u toru sa slušalicama na ušima i raznobojnim ledicama koje strše iz slušalica i informiraju ostale sudionike i prolaznike o tome što narečeni sudionik sluša. I da, glupo je izgledalo kao što i zvuči.
Yeah Yeah Yeahs su unatoč tehničkim poteškoćama uspješno odsvirali odličan set, razveselili i rasplesali popriličan broj ljudi, nagradili najvjernije (koji su bili zbog njih zakasniti na Franze) akustičnom verzijom Mapsa i energičnim bisom. Karen O dala je sve od sebe na koncertu, od neobičnog kostima do simulirane felacije mikrofona kojom je zaključila bis.
U posljednje tri godine turneja i usavršavanja koncertno-glazbeničkih vještina, odnosno od svog debija u Zagrebu na Inmusicu 2006., dečki iz Franza Ferdinanda lagano su ušli u svoju polueksperminentalnu fazu. Novi album nastupima donosi jaču dozu plesnih ritmova i istiskuje dio lakših stvari s drugoga albuma koje su svirali na prošloj turneji, tako da je ovoga puta bilo mnogo više drmuskanja i sudjelovanja publike u pjevušenju la-la-la dionica. Također, Franz Ferdinand uživo sada sviraju oko sat i pol, što će nekih petnaestak minuta duže nego što smo ih slušali prije tri godine. Izvrsna statistika, vidimo se kad izađe i sljedeći album.
Veselio sam se nastupu Editorsa, za što je bila kriva snimka njihovog nastupa od prije par godina na Rock am Ringu. Nažalost, u međuvremenu se dogodio njihov drugi album, a dogodio se i rad na trećem albumu. U tom vremenu, Editorsi su zagazili su područje teške depresive, tako da su mi svojim, kažu ljudi kvalitetnim, nastupom brzinski uspjeli ubiti volju za životom i bilo kakav elan ili interes da druge večeri festivala ostanem na Jarunu trpjeti NERD i čekati Mobyja. Drugi festivalski dan s moga je gledišta bio znatno lošiji i tješim se da su Yeah Yeah Yeahs u srijedu uspješno opravdali cijenu ulaznice.
I to je uglavnom sve što mogu izvijestiti o InMusicu 2009. Nešto bolje i sadržajnije od prošle godine, ali svakako ostavlja prostora za poboljšanje sljedeće godine, što će vjerojatno ovisiti o tome koga organizatori upecaju za glavnog pokrovitelja.
Sljedeća stanica: Rokajfest.
