Uncharted 2: Among Thieves (2009)
Vratio nam se Nathan Drake…
Opametio se nije. Naravno, da je izvukao kakvu pouku iz svega što je preživio u pustolovini oko blaga Sir Francisa Drakea i jednom za svagda naučio da svi planovi za siguran i lak dolazak do blaga neumitno završe katastrofom, Uncharted 2: Among Thieves bila bi iznimno dosadna igra. Ekipa Naughty Doga ozbiljno je shvatila svoj zadatak i zahtjeve koju će pred njih postaviti igrači prve igre i odgovorila na najbolji mogući način – izvrsnom igrom koja je uspjela unaprijediti izvornu formulu, napravivši još bolji ‘film’.
Nathan ovoga puta ide u potragu za draguljem Cintamani, koji ga treba dovesti do mitskog budističkog kraljevstva, Shambhale. Istu namjeru ima i ovovjeki pandan nacistima Indiane Jonesa, manijak i ratni zločinac Zoran Lazarević, a ostatak priče uglavnom možete rekonstruirati i sami na temelju tih nekoliko detalja. U slikovnicu još samo umetnite napucavanja sa zlikovcima, podosta vandaliziranja spomenika kulture, malo društveno opasnih radnji, povremeno protupravno pribavljanje koristi, nadnaravne stvorove, te ljubavni trokut, i dobit ćete priču koja je odlična unatoč svojim sastavnim dijelovima.
S tehničke strane, Uncharted 2 je pažljivo ispoliran i doveden do savršenstva. Grafika je prekrasna, kamera funkcionira besprijekorno i ima snažan filmski štih. Voda je out, snijeg i lepršave zastavice su in. Od konkretnih promjena u odnosu na jedinicu, korisna je novost ciljnik na ekranu koji se pojavljuje kada Nate puca iz zaklona ili u pokretu koji znatno olakšava pucanje, a tu su par novih komada vrlo razornog oružja i zabrinjavajuća količina eksplozivnih plinskih spremnika na ulicama. Nateova famozna bilježnica koja je u prvome dijelu služila tek par puta za rješavanje zagonetki sada ima znatno više stranica korisnih i beskorisnih črčkarija i memorabilija, a tijekom igre dobivate i nove stranice.
Nate je, ako je to ikako moguće, još zgodniji i (foto)realističniji nego u prvoj igri, a i modeli drugih likova znatno su detaljnije renderirani. Što se tiče glume, to doista ne može biti prigovora, igrane scene filmski su kvalitetno režirane i odglumljene, te vjerno preslikane u igru. Način na koji je motion capture izveden nije standardna praksa u razvoju video igara, ali u ovome slučaju predstavlja ogromnu prednost i čini interakcije glumaca puno prirodnijima i uvjerljivijima nego slučaju kada glumci koji sinkroniziraju likove sjede u kabini sa scenarijem i samo čitaju svoje rečenice uz upute redatelja. Developeri su stavili značajan naglasak na to u press materijalima, no posve opravdano. Najbolja zajebancija uvijek se postiže spontano. Kemije ima na vjedra, ali kada spojite Claudiu Black koja bi mogla imati kemiju s trulim komadom drveta i genijalnog Nolana Northa za kojeg je lakše prebrojati hit igre u kojima ne igra, drugo se ne može ni očekivati. Northov Drake djeluje prirodno i kada razmjenjuje doskočice s Harryjem Flynnom i kada se vere po tibetanskim hramovima s Tenzinom, koji ne govori ni riječ engleskoga.
U članku o Unchartedu: Drake’s Fortune izrazio sam želju vidjeti da i ovaj lik počnu eksploatirati na ponižavajući način na koji to čine Lari Croft, ali odgovor u Among Thieves došao je u obliku još deblje zimske jakne i povremenih vlažnih traperica koje su ionako bile prisutne u prvome dijelu. Za treći dio u serijalu, stoga, očekujem samo da bude dobar kao ovaj, ili bolji. Ako se Nate bez majice na neki način uklopi u radnju, neće mi smetati.



































