GayGeek’s Stuff for Geeks

ZloGlasan…

Ljeto 2009. bilo je u znaku igara katastrofe otvorenoga tipa i igrom slučaja, dvije su takve igre izišle unutar mjesec dana, Prototype na XBoxu 360, PC-u i PlayStationu 3, te InFamous isključivo na PlayStationu 3. Tema ovog članka je upravo InFamous, koji se pokazao nešto zanimljivijim od konkurencije.  Pojasnit ću ovu tvrdnju u nekoliko točaka.

Na zlu glasu u ovoj je igri Cole McGrath,  dostavljač koji jednoga dana dobije zadatak prenijeti paket koji putem eksplodira, raznese pola otoka (jer gradovi u sandbox igrama uvijek su na otocima povezanim mostovima), a Colea obdari posebnim moćima manipulacije električnom energijom i alergijom na vodu.

Kako uz veliku moć dolaze i veliki klišeji i veliki negativci, za Colea su odjednom zainteresirani različiti veliki igrači, dok se on bavi sitnim zadatcima, istraživanjem uzroka eksplozije, sređivanjem zločestih momaka/nevinih prolaznika i biranjem između puta dobra i zla. Ovo zadnje bi još nekako i funkcioniralo da igra povremeno iz posve nejasnih razloga ne odluči da ste bili zločesti, te bilo puno zanimljivije da dva smjera djelovanja nisu potpuno polarno-suprotna i da se igra svaki puta ne zaustavi kako bi vam Cole putem unutarnjeg monologa objasnio koja je radnja zla, a koja dobra (za one koji nisu sami sposobni razlučiti da je pomaganje ljudima da dođu do hrane dobar čin, a njihovo ubijanje i otimanje sve hrane zao čin).

Na stranu s tim sitnim nelogičnostima, priča je solidna, iako kao i sve ostale priče u zadnje vrijeme predstavlja tek prvo poglavlje u jednoj dužoj trakavici, Coleove moći su dobro zamišljene i odmjerene, a sustav automatskog snimanja kontrolnih točaka dobar, pa nećete morati ponavljati cijeli zadatak ukoliko zabrljate. Sporedni zadatci su umjereno raznoliki  i korisni, jer vam znatno smanjuju broj negativaca u ‘oslobođenim’ područjima. Način kretanja i uspinjanja po zgradama više podsjećaju na Crackdown nego na Protoype, kao i skupljanje krhotina po gradu. Surfanje po električnim vodovima i tračnicama vrlo je originalan i zabavan način brzog kretanja gradom, a uz nadogradnje, to postaje i način da Cole napuni svoje baterije. Statički potisnici su manje korisni od polu-letenja u Prototypeu, ali i bez toga moguće se popeti na sve zgrade u igri, jer na ovaj način morate malo razmišljati o sitnicama iz stvarnoga svijeta poput sile teže i inercije.

Tijekom tridesetak sati igre naišao sam na nekoliko bugova, u jednome se trenutku igra jednostavno zamrzla kod učitavanja zadnje snimljene pozicije, a drugom prilikom Cole je trčeći ulicom jednostavno propao kroz mapu, par sekundi letio kroz ništavilo i u tom trenutku igra ga je odlučila ubiti i vratiti zadnji save.

Dakle, u borbi prsa o prsa, sa sličnom premisom, sličnom mehanikom igre, glavnim antijunacima, iz posve niskih razloga, ja navijam za InFamous. Kako je i Prototype na istoj razini kvalitete i igrivosti, drugi recenzenti imali su neke svoje kriterije za odabir prvaka, a ja ću onda InFamous proglasiti boljim jer Cole McGrath je zgodniji, ne proždire prolaznike, nosi kožnjak i ima bradicu. Naravno, to nije razlog da i onoj drugoj ne date priliku, nećete se razočarati.

Lezbijske orgije u svemiru

Jest, lažem ko pseto u podnaslovu, ali kada je Bioware objavio Mass Effect za Xbox360 u listopadu 2007. godine, američki mediji očekivano su se pozabavili strašnom kontroverzom – mogućnošću međuvrsnog lezbijskog seksa. Isto se ponovilo kada je u svibnju 2008. izašla PC verzija koju recenziram. Ali o tom potom. Članak sam morao pisati dvaput jer je Google Docs iz čista mira odlučio progutati pola teksta. Rekonstruirao sam koliko sam mogao.

Mass Effect je RPG avantura koja vas stavlja u ulogu kapetana fregate Sheparda, prekaljene vojničine, čiji su spol, izgled, ime i prošlost ostavljeni na izbor igraču. Ponuđena su dva difoltna profila s pripadajućim izgledom i imenom – John ako odaberete muški lik i Jane ako vam se više sviđaju cure. Postoji mogućnost i potpune prilagodbe izgleda i osobina lika, ali kako u većini tih slučajeva dobijete mrcinu koju ni rođena mater ne bi mogla voljeti, za početak preporučam difoltnog Sheparda jer su tu developeri igrali na sigurno i modelirali mušku verziju po nizozemskom fotomodelu Marku Vanderloou.

Kako to obično biva u epskim svemirskim operama, Shepard na svojim plećima nosi budućnost cijele galaktike, koja ovisi o njegovim odlukama, a igrač mora donijeti te odluke – najčešće su u granajućem dijalogu ponuđene dvije standardne mogućnosti, jedna darksiderska (samo se to ovdje zove Renegade) i jedna lightsiderska (Paragon). Dueling Analogs su to lijepo iskarikirali (iako bi bilo lijepo da igra funkcionira na ovaj način):

Kao i kod prethodnih Biowareovih RPG-ova (Star Wars: Knights of The Old Republic – KoTOR, Jade Empire), osnovna priča pojačana je gomilom neobveznih zadataka koje možete ignorirati, ali ćete ih vjerojatno htjeti odraditi zbog boljeg uvida u priču i pojačavanja sposobnosti likova. Uz sve to, radi se o nekih dvadesetak sati igre ako poželite biti temeljiti. Jedini problem s neobveznim misijama je to što su identične i nakon što sletite terenskim vozilom na planet (koji se razlikuje samo po količini planina i “temi” – snijeg, crvena prašina, zeleno raslinje, majmunoliki stvorovi), istražite rudače i teške metale, pokupite nešto oružja sa srušene kapsule i istražite anomalije, morate otići do baze/laboratorija/kampa, te pobiti ili spasiti koga god tamo nađete. Postoji samo jedan mogući tlocrt podzemne baze i jedan mogući tlocrt nadzemne – razlikuju se samo po unutrašnjem uređenju – i nakon pet takvih misija, dobit ćete snažan osjećaj deja-vua.

Glasovi glumaca u igri vjerojatno će vam biti poznati, dijelom i iz ranijih (Biowareovih) igara – Jennifer Hale (Shepardica) poznata je po ulozi Samus Aran iz Metroid Prime serijala, kao i Bastile Shan (KoTOR), Raphael Sbarge (Alenko) dao je glas KoTOR-ovskom komadu Carthu Onassiju, a Joker Seth Greena bit će vam i više no prepoznatljiv, kao i Martina Sirtis (Benezia).

Glavni zadaci detaljno su razrađeni i nude različite okoliše (od podzemnih tunela na smrznutom planetu do prekrasnog tropskog krajolika) i dovoljan broj (ne)obveznih misija koje možete riješiti na više načina i tako zaraditi više ili manje iskustvenih bodova, kredita ili pojačati svoj Renegade/Paragon status. Na mom računalu (Athlon X2 4200+, 2 GB RAM-a, GeForce 8800 GS), igra je izvrsno radila na 1280×1024 sa svim grafičkim postavkama na maksimumu, animacije su glatke i kvalitetno izvedene motion captureom s izuzetkom animacija usta koje su očajne.

A sada, jebiga, ljubav. Kao i kod prethodnih Biowareovih igara, i u Mass Effectu možete ulaziti u romantične veze s drugim likovima, odnosno Sheppard(ica) se može, protivno vojnim propisima, spanđati sa zemaljskim članom svoje posade suprotnog spola ili asarijankom Liarom T’Soni koja, kao i ostali asarijanci, nije određenoga spola, ali ima ženska fizička obilježja.

Dozvolite mi sada da pribjegnem seriji stereotipa kako bih pretpostavio nekoliko scenarija koji će se u ovome slučaju odigrati.

Scenarij 1: ako ste hetero tip, igrat ćete vjerojatno kao Shepard, jer i sama je igra predvidjela da Shepard bude vaš alter ego, pa ćete se lako poistovijetiti s njim. U tom slučaju, vjerojatno ćete smotati Ashley [zbilja, Ashley? Kakvo je to ime? Zašto ne Kelly?], a možda se odlučite uzeti nešto više od asarijanske eskort-dame i Liare T’Soni, ovisno o tome pale li vas plave izvanzemaljke.

Scenarij 2: ako ste cura, vjerojatno ćete zaigrati kao Shepardica, jer se radi o pozitivnom ženskom liku ratnice koje se ne da zajebavati (za ostale primjere u pop-kulturi vidi Ellen Ripley, Aeryn Sun ili Kara Thrace). U tom slučaju, vjerojatno ćete se odlučiti na romantičnu vezu s Kaidanom Alenkom, ali ako ste tip osobe koja bez većeg sablažnjavanja gleda “The L Word”, možda od asarijanske eskort-dame uzmete nešto više doli dara riječi, ili se pak zbližite s Liarom T’Soni.

Scenarij 3: ako ste lezbijka, vjerojatno ćete igrati kao Shepardica iz sličnih razloga kao u prethodnom primjeru. Jedino što će Shepardica ponajviše hofirati s asarijankama. I to je posve logično.

Scenarij 4: ako ste nedojebeno čeljade, tinejdžer ili prosječna heteroseksualčina koja se “pali na lezbe”, ali mu pomisao o dva muškarca zajedno okreće želudac i tjera ga na nasilje, nakon što odradite scenarij 1, ponovit ćete igru i kao Shepardica, sve kako biste mogli puknuti asarijanke i vidjeti malo lezbijske akcije, nešto plave guzice i pokoju sisu iz profila.

Scenarij 5: ako ste gej gejmer, onda ste u ovome slučaju, kao i mnogo slučajeva prije toga, jebena stranka. Igrat ćete Sheparda, jer izgleda kao nizozemski fotomodel Mark Vanderloo, užasno je zgodan i nije vam problem poistovjetiti se s njime. I gledati ga 20 sati. Dakako, Ashley vašeg Sheparda ni najmanje ne zanima pa ćete je glatko odjebati, od asarijanske eskort-dame uzet ćete lovu, Liari T’Soni jednostavno ne vjerujete jer znate njenu obiteljsku povijest, tako da vam jedino preostaje vucarati Kaidana Alenka sa sobom na sve misije, razgovarati s njim svakom prilikom koju ulovite, saznati cijelu njegovu povijest, junački ga spasiti, a on će vam zauzvrat u povjerenju reći kako se pali na Liaru. E, pa puno vam hvala, developeri.

Obično su igračice te koje najviše ispaštaju i bivaju diskriminirane od strane industrije videoigara, jer se većina igara ove vrste i dalje radi za prosječnog gejmera koji je u svojim poznim dvadesetima i muško (iz ovoga isključujem “ženske” igre, odnosno igre s elementima za koje industrija misli da žene vole – strategije, simulacije, lijepe sladunjave stvari, poniji i slične gadarije). Normalno je da će se ženskoj osobi biti teško poistovijetiti s mrgom od preko sto kila koja zavodi žene i lamata naokolo svojim golemim oružjem. Gej gejmeri su ovdje u maloj prednosti, jer se mogu i žele poistovjećivati s naprijed spomenutima, a povremeno im se baci i kost u obliku mogućnosti muške ljubavi, iako se takve igre mogu izbrojati na prste jedne ruke radnika u pilani.

Iz svega ovoga ostaje nejasno zašto, kada je igra već namijenjena punoljetnim osobama i kad već petljaju s lezbijskim elementima, nisu omogućili Shepardu romantičnu vezu s Alenkom, kada je Biowareovo prošlo veliko ostvarenje Jade Empire to omogućavalo. Možemo se tek nadati da će odgovorni pronaći negdje muda i u preostala dva nastavka trilogije Mass Effect dati priliku Shepardu da pronađe utjehu i potporu u čvrstom muškom naručju.